Joshua 14

1A ovo je što dobiše našljedstvo sinovi Izrailjevi u zemlji Hananskoj, što razdijeliše u našljedstvo Eleazar sveštenik i Isus sin Navin i poglavari porodica otačkih po plemenima sinova Izrailjevih,

2Ždrijebom dijeleći im našljedstvo, kao što zapovijedi Gospod preko Mojsija, među devet plemena i polovinu plemena. 3Jer Mojsije dade našljedstvo dvjema plemenima i polovini plemena s ovu stranu Jordana, a Levitima ne dade našljedstva među njima. 4Jer sinova Josifovijeh bjehu dva plemena: Manasijino i Jefremovo, i Levitima ne dadoše dijela u zemlji, osim gradova u kojima će živjeti i podgrađa njihovijeh za stoku njihovu i za blago njihovo. 5Kako bješe zapovjedio Gospod Mojsiju, tako učiniše sinovi Izrailjevi i podijeliše zemlju.

6A sinovi Judini dođoše k Isusu u Galgalu, i reče mu Halev sin Jefonijin Kenezej: ti znaš šta je kazao Gospod Mojsiju sluzi Božijemu za me i za te u Kadis-Varniji. 7Bilo mi je četrdeset godina kad me posla Mojsije sluga Gospodnji iz Kadis-Varnije da uhodim zemlju, i javih mu stvar, kako mi je bilo u srcu.

8A braća moja što idoše sa mnom uplašiše srce narodu; ali se ja jednako držah Gospoda Boga svojega. 9I zakle se Mojsije onaj dan govoreći: zaista zemlja po kojoj si hodio nogama svojima, dopašće tebi u našljedstvo i sinovima tvojim do vijeka; jer si se sasvijem držao Gospoda Boga mojega.

10A sada, eto, sačuva me Gospod u životu, kao što je rekao; ima već četrdeset i pet godina kako to reče Gospod Mojsiju, kad Izrailj iđaše po pustinji; i sad, eto, ima mi danas osamdeset i pet godina. 11I danas sam jošte krjepak, kao što sam bio kad me je Mojsije slao; krjepost mi je i sad onaka kaka je bila onda za boj i da odlazim i dolazim.

12Zato daj mi sada ovu goru, za koju je govorio Gospod u onaj dan; jer si čuo u onaj dan da su ondje Enakimi i gradovi veliki i tvrdi; da ako bude Gospod sa mnom, te ih istjeram, kao što je Gospod kazao.

13I Isus ga blagoslovi, i dade Hevron Halevu sinu Jefonijinu u našljedstvo. 14Zato pripade Hevron Halevu sinu Jefonijinu Kenezeju u našljedstvo do današnjega dana, jer se jednako držao Gospoda Boga Izrailjeva. A ime Hevronu bijaše pređe Kirijat-Arva, a Arva bijaše velik čovjek među Enakimima. I zemlja počinu od rata.

15